Jako je puno tekstova napisano na temu teniskog lakta, no vrlo ih malo spominje kako je taj sindrom, točnog naziva lateralni epikondilitis, dobio svoj naziv.
Još daleke 1883. godine Major H.P., veliki zaljubljenik u tenis i član teniskog kluba, primijetio je da se dosta članova njegovog kluba žali na bolove u laktu i to s vanjske strane. On je i prvi koji je opisao ovaj sindrom, te je predložio prve načine liječenja.
Danas znamo da se bolovi s vanjske strane lakta ne događaju samo u tenisača, već u svih ljudi koji aktivno koriste mišiće podlaktice i šake u svom svakodnevnom životu. Statistike govore da se radi o gotovo 2% opće populacije i to uglavnom ljudi između 35 i 50 godina. Osim tenisača koji bolove osjećaju najčešće pri teniskom bekhendu, i mnoga druga zanimanja kod kojih su također uobičajeni ponavljajući pokreti zgloba i ruke, primjerice rad na računalu sa puno tipkanja i rada s „mišem“, kružni pokreti pri čišćenju, pranju prozora, zidanju (žbukanju, miješanju betona), bojanju zidova, radu s odvijačem, kopanju i slično pogođena su ovom upalom.
Uzrok lateralnog epikondilitisa leži u prekomjernoj uporabi mišićnih skupina koje imaju svoje polazište upravo s vanjskog dijela lakta, s “kvrge” koja se zove epikondil. Upravo to preopterećenje dovodi do kroničnih promjena u početnoj tetivi jednog od 4 mišića koji vanjske strane podlaktice – kratkom ispružaču ručnog zgloba (m.ekstensor carpi radialis brevis), takozvane tendinoze, odnosno promjene u normalnoj organizaciji tetivnih vlaka i do proliferacije upalnog tkiva i krvnih žila. Ukoliko preopterećenje duže traje i nije adekvatno liječeno i mišić ispružač prstiju (m.extensor digitorum), odnosno njegova tetiva budu zahvaćeni promjenama.
Karakterističan simptom je bol u području vanjske kvrge lakta koji je potenciran upravo ponavljajućim pokretom koji je i izazvao upalu. Otekline područja su rijetke, ali mogu biti prisutne. Javlja se i slabost šake posebice prilikom finih pokreta.
Liječenje je u početku konzervativno – lokalna terapija ledom i protuupalnim kremama, nošenje ortoza za lakat – trake za epikondilitis koja ja svom vansjkom dijelu ima mali jastučić čija je svrha, kada ga se pozicionira na pravo mjesto, da simulira hvatište mišića negdje na početku mišićnog trbuha a da pravo hvatište na taj način bude izloženo manjem stresu.
Fizikalne procedure kao što su laser terapija, UZV terapija, udarni val, TRT izuzetno su korisne.
Postoji mogućnost infiltracija, takozvanih blokada – ubrizgavanja kombinacije kortikosteroidnih lijekova i lokalnog anestetika u područje hvatišta. Iako je metoda zastarjela i bez pravog učinka, još se uvelike upotrebljava na našem teritoriju.
Specijalna bolnica AKSIS u svojoj praksi koristi kombinaciju krvne plazme i kolagena, terapiju koja se pokazala izuzetno učinkovitom u liječenju teniskog lakta. Pod krvnom plazmom smatram plazmu obogaćenu trombocitima – PRP – koja je u primjeni radi specifičnih svojstava pločastih stanica, trombocita. Oni ne samo da se aktiviraju kada su van krvnih žila i započinju sekvencu cijeljenja, već i svojim djelovanjem pobuđuju cijeli niz stanica i ostalih čimbenika u procesu cijeljenja na smanjenje upale i “samoizlječenje” kroničnih upalnih promjena u području tetiva i ligamenata. Njihov učinak se vidi kroz vrijeme i nije toliko “dramatičan” kao učinak starih blokada nakon kojih bolovi nestaju na nekoliko sati uslijed učinka lokalnog anestetika. Nakon klasičnih blokada bolovi su vrlo često danima puno jači, a kao nuspojava javlja se i atrofija kože u području vanjskog dijela lakta.
Nakon uzimanja plazme koju specijalnim centrifugama koncentriramo 3-5 puta, dobiveno miješamo sa kolagenom, još jednim spojem ljudskog tijela. Njegova je funkcija da smanjuje upalu, ali i da omogućuje zadržavanje obogaćene plazme i do 45 dana na zahvaćenom dijelu tetive čime se pozitivan učinak trombocita uvelike produžuje čineći terapiju još uspješnijom. Takva biološka terapija nema nuspojava.
Nažalost, u medicini nema 100% uspješnosti niti jedne procedure, stoga čak i nakon svega primijenjenoga imamo slučajeva kod kojih je bol i dalje prisutna. Tada u Specijalnoj bolnici AKSIS krećemo u smjeru minimalno-invazivnog artroskopskog zahvata – ARTROSKOPIJE LAKTA. Možemo reći da smo jedna od rijetkih ustanova koja artroskopiju lakta obavlja rutinski, i to ne samo kod teniskog lakta već i kod drugih problema kao što su ukočenja lakta, slobodna tijela, ozljede hrskavice ili ligamenata lakta, sindroma sraza, pa čak i kod nekih prijeloma.
U liječenju teniskog lakta artroskopija, čije slike slijede, se izvodi u regionalnoj ili općoj anesteziji. Kroz nekoliko standardnih pristupa – malih incizija veličine oko 1 cm pregleda se cijeli lakat kako bi se isključilo postojanje drugih patologija koje bi mogle biti odgovorne za bolove u laktu. Nakon toga prilazi se čišćenju zglobne čahure u vanjskom dijelu lakta, te se prikaže tetivni dio kratkog ekstenzora ručnog zgloba. Specijalnim instrumentima taj dio se očisti od upalnih stanica i “presjeće”, te se njegovo hvatište očisti motoriziranim instrumentom kako bi se pospješilo cijeljenje prethodno očišćene tetive. Operacija traje oko 30 minuta i obavljamo je ambulantno, odnosno u jednodnevnom boravku u našoj klinici. Nakon zahvata nema nikakvog mirovanja, naše pacijente stimuliramo da odmah počnu raditi sa svojom rukom i upotrebljavaju je u svojim dnevnim aktivnostima. Do punog opterećenja, pa čak i onog najtežeg sportskog, primjerice tenisa ili dizanja utega, prođe najčešće između 30 i 60 dana. Oporavak je uglavnom potpun.
Osobno iskustvo i veliki broj uspješno liječenih i izliječenih pacijenata naša su najbolja preporuka.
dr. Mladen Miškulin
Specijalna bolnica AKSIS